Vijci mogu biti u raznim veličinama i oblicima, ali osnovni proizvodni proces obično ostaje isti. Hladno kovana čelična žica najprije se oblikuje u ispravan oblik, zatim se toplinski obrađuje kako bi se povećala čvrstoća i površinski se tretira kako bi se poboljšala izdržljivost prije slanja. Međutim, za naprednije dizajne vijaka, proizvodni proces može se proširiti s mnogo dodatnih koraka. Hladno presvlačenje POČINJE s velikim čeličnim žicama koje se odmotaju i režu na određenu duljinu. Prema zahtjevima ISO 898-1, klase čelika standardizirane su u cijeloj industriji. Koristeći posebne alate, žica se zatim hladno kuje u pravilan oblik. To je u osnovi mjesto gdje se čelik oblikuje, dok je na sobnoj temperaturi, tjerajući ga kroz niz kalupa pod visokim pritiskom. Sam alat može biti vrlo složen, sadržavati i do 200 različitih dijelova s tolerancijama od jedne stotinke milimetra. Jednom usavršeno, hladno kovanje osigurava brzu proizvodnju vijaka, u velikim količinama i s visokom ujednačenošću. Za složenije dizajne vijaka, kontura se ne može oblikovati samo hladnim kovanjem i može biti potrebno dodatno tokarenje ili bušenje. Tokarenje uključuje rotiranje vijaka velikom brzinom tijekom rezanja čelika kako bi se dobio željeni oblik i dizajn. Rupe za bušenje mogu se koristiti za bušenje rupa u vijcima. Po želji, neki vijci mogu također imati pričvršćene podloške u ovoj fazi procesa.
Toplinska obrada standardni je postupak za sve vijke, koji uključuje izlaganje vijaka ekstremnim temperaturama kako bi se čelik očvrsnuo. Navoji se obično postavljaju prije toplinske obrade, valjanjem ili rezanjem, kada je čelik mekši. Valjanje radi na sličan način kao hladno kovanje i zahtijeva provlačenje vijaka kroz kalup kako bi se oblikovao i navukao čelični kalup. Rezanje uključuje stvaranje navoja rezanjem i uklanjanjem čelika. Budući da toplinska obrada mijenja svojstva čelika i čini ga tvrđim, lakše je i isplativije prethodno nanijeti navoje. Međutim, obrada niti nakon toplinske obrade znači bolja svojstva zamora. "Toplinska obrada može uzrokovati toplinske tragove i manja oštećenja na vijcima", tako da neki kupci zahtijevaju urezivanje navoja nakon toplinske obrade, posebno za primjene kao što su vijci motora i glave cilindra. Ovo je skuplji postupak jer morate oblikovati očvrsli čelik, ali će niti bolje zadržati svoj oblik. Za duge vijke koji su više od deset puta veći od promjera vijka, toplinska obrada može vratiti čelik u kružni oblik izvorne čelične žice. Stoga je obično potrebno primijeniti postupak ravnanja.
Izbor površinske obrade ovisi o primjeni vijka i zahtjevima kupca. Obično je glavni problem sa spojnicama otpornost na koroziju, tako da je pocinčani premaz nanesen elektrolitičkom obradom uobičajeno rješenje. Ovo je postupak u kojem se vijak uranja u tekućinu koja sadrži cink i primjenjuje se električna struja kako bi se stvorio sloj cinka na vijaku. Međutim, elektrolitička obrada povećava rizik od vodikove krtosti. Druga opcija su cinkovi limovi, koji nude veću otpornost na koroziju, iako po višoj cijeni. Kada otpornost na koroziju nije problem - kao što je unutar motora ili u aplikacijama gdje je ulje često izloženo - korištenje fosfata je isplativija opcija. Nakon što je primijenjena površinska obrada, obično se mogu pripremiti standardni vijci. Međutim, napredniji dizajni mogu zahtijevati dodatnu montažu, kao što su nosači. Ostali zasuni također trebaju neki oblik krpanja, bilo da se radi o zakrpi za zaključavanje ili tekućoj zakrpi. Flaster za zaključavanje sastoji se od debelog najlonskog sloja na niti koji pomaže poboljšati prianjanje. Tekući flasteri pomažu poboljšati okretni moment oblikovanja niti. Kada su ovi koraci dovršeni, vijak je dovršen. Sada preostaje samo neki oblik kontrole kvalitete kako bi se osigurala dosljednost i dosljednost prije nego što se vijci mogu pakirati i otpremiti.
