Uvod u abrazive

Abrazivi su oštri, tvrdi materijali koji se koriste za brušenje mekših površina materijala. Postoje dvije kategorije abraziva: prirodni abrazivi i umjetni abrazivi. Prema tvrdoći postoje dvije kategorije: supertvrdi abrazivi i obični abrazivi. Abrazivi se kreću od mekših deterdženata za kućanstvo i abraziva od dragog kamenja do najtvrđeg materijala, dijamanta. Abrazivi su osnovni materijali za proizvodnju svakog preciznog proizvoda. Mnogi prirodni abrazivi zamijenjeni su umjetnim abrazivima. Osim dijamanta, učinak prirodnih abraziva nije stabilan, ali i dalje imaju svoju uporabnu vrijednost. Dijamant je najtvrđi abraziv. Uglavnom se proizvodi u Južnoj Africi, što čini 95% ukupne svjetske proizvodnje, a ostatak je u Brazilu, Australiji, Gvajani, Venezueli i drugim mjestima. Industrijski dijamanti variraju od prljavo bijelih do crnih. Nakon što se drobe, od njih se mogu napraviti brusne ploče, abrazivne trake, ploče za poliranje i abrazivni prah.
Kemijski sastav prirodnog korunda je glinica, koja se uglavnom proizvodi u Južnoj Africi. Koristi se za poliranje i brušenje stakla. Šmirgl je također prirodni oblik aluminijevog oksida. Općenito govoreći, nije tako čist kao korund. Uglavnom se proizvodi u Grčkoj i Turskoj i uglavnom se koristi za izradu brusnog papira ili brusnog papira. Granatni abrazivi se koriste u pjeskarenju, rezanju vodenim mlazom, proizvodnji obloženih abraziva, filtarskih materijala, podnih agregata otpornih na habanje itd., a uglavnom se koriste u industriji hardvera, čelika, odljevaka, keramike, aluminija, drva i kože. Kremen se često koristi za izradu brusnog papira. Kvarc je bio najraniji materijal za brusne ploče i još uvijek se koristi za izradu alata za rezanje i obradu stakla. Plovućac dolazi iz vulkana i sirovina je za izradu praha za poliranje. Dijatomejska zemlja je sastojak praha za poliranje i uljanog kamena. Ostali prirodni abrazivi uključuju talk, silicij, feldspat, crni silicij i kredu.